Termin bioraznolikost prvi put se spominje početkom osamdesetih godina i u širem smislu označava sveobuhvatnu raznolikost biljaka, životinja, gljiva i mikroorganizama na planeti Zemlji. Prema Konvenciji o biološkoj raznolikosti, donesenoj na konferenciji Ujedinjenih naroda o okolišu i razvitku u Rio de Janeiru 1992. godine, bioraznolikost je definirana kao „raznolikost među živim organizmima, uključujući između ostalog, kopnene, morske i druge vodene ekosustave čiji su oni dio; ovo uključuje raznolikost unutar vrsta, između vrsta i između ekosustava“. Kako još uvijek ne postoji općeprihvaćena definicija bioraznolikosti, možemo reći i da bioraznolikost označava sveukupnost gena (genetička raznolikost), raznolikost vrsta i ekosustava na Zemlji. Glavni faktori ugrožavanja bioraznolikosti u vremenu u kojem živimo su promjene i fragmentacija staništa, pretjerano iskorištavanje resursa, različite vrste zagađenja, kao i naseljavanje invazivnih i alohtonih vrsta.
Prikupljanje podataka o biološkoj raznolikosti jedne zemlje osnovni je korak ka procjeni vrijednosti prirodnog bogatstva i planiranju mjera zaštite bioraznolikosti. Projekt Biologer je namijenjen upravo tome. Biologer zajednica radi na prikupljanju podataka o bioraznolikosti, što je značajno, kako za poznavanje rasprostranjenosti vrsta, tako i za procjenu prirodnih vrijednosti područja. Kako bi prikupljeni podaci bili vjerodostojni i upotrebljivi, definirana su tri osnovna koraka: unos, verifikacija i prikaz podatka.
Unos je nalaz vrste, koji se sastoji od niza podataka prikupljenih na terenu, iz znanstvene zbirke ili stručne literature. Jedan unos može sadržavati podatke poput: naziva vrste, geografske širine i dužine, fotografije nalaza, nadmorske visine na kojoj je zabilježena vrsta i još mnogo toga. Podatke unosi Korisnik direktno u bazu ili preko Android aplikacije pod jednom od dostupnih licenci. Korisnik bira željenu licencu pri registraciji na platformu, u podešavanjima i/ili prilikom pojedinačnog unosa podatka. Savjetujemo Korisnicima da izbjegavaju zatvorene licence, pošto time umanjuju upotrebljivost nalaza.
Svi podaci uneseni u bazu dolaze do drugog koraka, verifikacije nalaza od strane Urednika. U cilju pouzdane verifikacije nalaza, poželjno je da Korisnici dostave što više informacija o nalazima sa terena. Urednici odobravaju nalaze ili ih označavaju kao nalaze koje nije moguće odrediti. Korisnik u svakom trenutku može dopuniti nalaz ukoliko posjeduje dodatne podatke koji mogu doprinijeti određivanju vrsta.
Treći korak je kartografski prikaz podataka ostalim Korisnicima baze i trećim osobama. Prikaz podataka reguliran je ranije navedenim licencama. Precizne informacije o svakom pojedinačnom podatku imaju: Korisnik koji je unio podatak, Urednički tim date taksonomske skupine i Administratori. Za podatke čiji je prikaz ograničen (Djelomično otvorena i Zatvorena licenca) Urednici i Administratori u dogovoru sa Korisnikom donose odluku o načinu korištenja takvih podataka ukoliko se za to ukaže potreba.